Razgovarali u Zagrebu 27. kolovoza 2016.
Numen / For Use se okuplja krajem 1990-ih kao neformalna platforma u kojoj sudjeluje grupa grafičkih i produkt dizajnera, a s ciljem integracije znanja i razvoja suradničkih projekata. Od sredine 2000-tih Numen / For Use označava hrvatsko-austrijski trio Sven Jonke, Christoph Katzler i Nikola Radeljković koji oko sebe okupljaju i mrežu suradnika i ko-autora. Numen / For Use se već u početku svojeg djelovanja afirmiraju na internacionalnoj sceni kroz projekte za najuglednije svjetske proizvođače namještaja, no njihovi interesi se šire na scenografije i prostorne instalacije. Uslijed različitosti tema, nije lako odrediti zajednički nazivnik djelovanja Numen / For Use-a, no u svim projektima su usmjereni prema konciznosti koncepta i nastojanju da se u što većoj mjeri ovlada tehničkim i funkcionalnim parametrima.
ORIS — U periodu od kraja 1990-tih do prve retrospektivne izložbe održane 2003., Numen / For Use funkcionira kao kolektiv koji uključuje i grafički i produkt-dizajn. Na neki način, model rada bio je rudiment onoga što je danas co-working space, ali i više od toga, zbog intenziteta zajedništva, u čemu i ja sudjelujem. Bio je to period paralelnog rada i učenja, od pragmatičnih, tehničkih znanja, do otkrivanja kulturnih referenci koje nismo dobili tijekom edukacije: američkog minimalizma Donalda Judda ili Sola LeWitta, ili u grafičkom dizajnu Anton Stankovski i ostalih. U produkt-dizajnu bilo je možda nešto manje nepoznanica, ali mislim da su ove izvanjske reference bile jako zanimljive i da je svima pomogla ta razmjena znanja.
Sven Jonke — Da, i glazba... Počeli smo slušati jazz, to je bio veliki korak. Prije toga elektronska glazba, to je također bilo istraživanje. Nije bilo jednostavno nabaviti tu glazbu, nismo je kao danas skidali s interneta.
Nikola Radeljković — Izložba hrvatskog dizajna 01, održana u Galeriji Forum u organizaciji hdd-a, bila je prvi zajednički projekt u kojem su nam se priključili grafički dizjaneri Toni Uroda i Jelenko Hercog. Uslijedili su, također, izložbeni projekti: 34. Zagrebački salon, retrospektiva Bruketa&Žinić om, oba u Domu HDLU-a, a onda su se zaredale neke komercijalnije realizacije, štandovi, projekt Modul za Exportdrvo itd., cijela serija Stereo Studija. Ono što je također bilo važno u toj formativnoj fazi i u samostalnoj edukaciji bilo je otkrivanje nekog našeg modernističkog naslijeđa, koje je kroz 90-te bilo prebrisano u cijelom tom nacionalnom osvješćivanju; cijeli taj socijalistički doprinos vizualnim umjetnostima nije bio tretiran na dovoljno detaljan način. Mi smo to otkrivali kroz projekte. Meni su 1950-te u Domu HDLU-a, koje je kurirao Zvonko Maković, bile vrlo važna izložba jer smo se dubinski suočili s našim modernističkim naslijeđem. U smislu realizacije, ali i formiranja svjetonazora, za nas je bila vrlo važna suradnja sa Zoranom Kodrnjom: arhitektima je bio poznat kao vrsni maketar, koji je bio uključen u većinu naših projekata. Njegovo iskustvo i intuitivno poznavanje svih materijala te sposobnost i želja da svoje znanje dijeli za nas je bilo dragocjeno.
Sven Jonke — U Hrvatskoj nije baš postojalo puno prostora za industrijskog dizajnera, tako da je naše udruživanje na neki način bila neka borba za realizacijom; sami smo nalazili poslove. Često smo ambicioznije pristupali stvarima nego što je bilo potrebno, svaki projekt bio je novo istraživanje.